Zdjelica kao ključ


križoboljaU ovoj pošasti križobolja i sve sile načina njihova liječenja, od kojih su neki međusobno suprotstavljeni, nije se lako snaći, čak niti iskusnom liječniku ili terapeutu, a mogu tek zamisliti kako je laiku u nevolji. Osim toga, niti mi se u struci baš nemamo čime pohvaliti, zar ne? Umjesto međusobnog uvažavanja i pokušaja da pacijentu pružimo uvid i izbor u moguće načine liječenja, često nastojimo favorizirati jednu metodu kao najbolju. Vjerujem da nas čeka još dug put prema sustavu koji će biti postavljen na drugačijim osnovama u kojem će uvažavanje pacijentovih želja i mogućnosti moderne medicine biti spojeno na bolji način od ovog sadašnjeg. No, to nije tema ovog članka.

Dakle, u nastojanju da liječimo uzrok križobolje, često se koncentriramo na direktan povod, poput deformiranog diska, koštane izrasline, slabosti trbušnih ili leđnih mišića, te cijelog nizu drugih čimbenika koji mogu utjecati na pojavu kroničnih bolova u donjem dijelu leđa.

Rijetko nastojimo pogledati samo malo dalje, a to je u ovom slučaju zdjelica. Nju čine tri velike kosti na koje se oslanja cijela kralježnica i upravo ta činjenica u ovoj je priči čini vrlo važnim, ako ne i glavnim akterom. Pojednostavljeno govoreći, postoje dvije nepovoljne pozicije u koje zdjelica može otići i na taj način preopteretiti sustav donjeg dijela leđa, jedna je anteverzija, dok je druga rertoverzija. Prvo je stanje rotacija cijele zdjelice prema naprijed, dok je druga rotacija prema natrag. Kada stojite, tu kretnju možete voljno izvesti i to tako da za retroverzijustražnjicu prema natrag, a za anteverziju učinite kretnju u suprotnom pravcu. E sad, u čemu je problem?

Kao i ostatak kostura, i zdjelicu sa kukovima na okupu drže mišići i ligamenti. Slijedom prilično kompliciranih međuodnosa, oni mogu biti skraćeni, oslabljeni, ili u određenim slučajevima prejaki, pa povlačiti cijelu zdjelicu u jednom od spomenuta dva smjera. Naravno, osim nje, položaj mijenja prvo donji dio, a zatim i cijela kralježnica, dovodeći na kraju kompletan sustav u stanje neravnoteže. Bolovi su tada samo logičan nastavak, a osim njih u daljnjem procesu mogu se oštetiti i drugi dijelovi same kralježnice, od diska na dalje, te je uistinu pravo pitanje što je uzrok, a što posljedica.

Ovakva stanja moguće je relativno jednostavno uočiti pri pregledu. Malo kompliciraniji zadatak biva točno ustanoviti uzrok pomaka zdjelice (osim mišićnog, može se raditi i o koštanom ili kakvom drugom uzroku), dok posebnu priču predstavlja sanacija takvog stanja. Naime, kako smo u pravilu željni brzih tretmana koji rezultate donose odmah, teško je prihvatiti da trajno rješenje nekih bolova zahtjeva vrijeme, a u ovom slučaju to zna biti i nekoliko mjeseci. Način liječenja je isključivo usmjerenim i redovitim vježbanjem, što opet biva još manje prihvatljivo u ovom suludo brzom ritmu života uz premalo slobodnog vremena. Istina jest da postoje i instant rješenja kojima je moguće smanjiti ili ukloniti bol na neko vrijeme. Problem je što se ona ponovo vraća.

Novi je problem što neravnoteža u sustavu postoji i kada nema bolova, a procesi koji dovode do novih oštećenja neupitno napreduju. Na kraju, kada bolovi postanu prejaki, ponekad niti vježbe ne bivaju učinkovite, a agresivne metode poput operativnog zahvata postaju neizbježne. U ovakvim se situacijama često sjetim uzrečice pokojne none: Prečicom preče, okolo bliže!